Atypical je američka Netflixova serija autorice Robije Rashid, koja je radila i na popularnom sitkomu How I met your mother. Počela je izlaziti 2017. godine, a 2021. je zaključena četvrtom sezonom.
Prati Sama Gardnera (Keir Gilchrist), tinejdžera na spektru autizma i na pragu fakulteta, kroz njegov svakodnevni život – školu, obitelj i prve ljubavna iskustva. Kroz Samovu priču upoznajemo i njegovu obitelj, koji su također važni likovi u seriji: majku Elsu (Jennifer Jason Leigh), sestru Casey (Jack Haven), i oca Douga (Michael Rapaport).
Iako se serija često spominje zbog prikaza autizma, njena snaga daleko nadilazi to. Atypical uspijeva prikazati široku paletu svakodnevnih životnih tegoba – u pitanju su ljubav, prekidi, seksualnost, identitet, stres, brak, gubitak, komunikacija, pa čak i zdravstveni problemi. Ovi problemi i teške emocije uvijek se demonstriraju s poštovanjem te nenametljivo i iskreno, bez pretjerane drame, dok likovi ostaju slojeviti i realni. Gledatelji ih mogu razumjeti i suosjećati s njihovim borbama, ali istovremeno mogu pronaći sebe u njihovim slabostima i pogreškama. Iako se serija bavi mnogim teškim temama, ona također ostaje pozitivna na suptilan način, s prepoznatljivim stilom komedije i toplinom.
Svaki lik u Atypical je karakterno bogat i višeslojan, svaki nosi svoje borbe i slabosti, svoje nesigurnosti, ali i trenutke snage, ljubavi i osobnog razvoja. I kroz sve to, ona zadržava vedar i probavljiv ton. Čak i sporedni likovi, koji bi u drugim serijama lako mogli nestati u pozadini ili služiti kao klišeji koji prate osnovne dramaturške obrasce, ovdje ostavljaju snažan dojam; njihove priče, postupci i osobnosti su toliko prepoznatljivi da gledatelj gotovo može zamisliti vlastiti život u njihovim situacijama. Nema dva ista lika, svi imaju svoje jedinstvene osobnosti, navike, manire, male nedostatke koji ih čine ljudima s kojima je lako suosjećati. Iako je sve fikcija, likovi u seriji nose emocionalnu težinu koju rijetko koja serija uspije postići. Emisija je obična na prekrasan način, ali i dalje zabavna i zanimljiva.
Likovi u Atypical također stalno prakticiraju otvorenost jedni prema drugima; njihove interakcije prožete su iskrenošću i autentičnošću, i lako je pronaći nekoga s kim se moguće poistovjetiti. Ovaj pristup može u gledateljima probuditi hrabrost da budu otvoreniji u svojim vlastitim životima iza ekrana. Gardneri su topla obitelj koja prihvaća čak i ljude izvana, i to je još jedan razlog zašto je ova serija mnogima omiljena.
Scenarij je pažljivo osmišljen i dobro napisan, svaki dijalog i situacija djeluju namjerno i promišljeno, a glazba savršeno prati ton – nenametljiva je, smirujuća, ali istovremeno živahna i emotivno prisutna. Čak i vizualni atributi serije često odražavaju određenu poetičnost; kamera se zadržava na detaljima poput jagoda prekrivenih čokoladom, kornjača i kanua.
Iako se danas o seriji više ne priča toliko, a u društvenom diskursu gotovo nije prisutna, Atypical ne samo da ostaje odlična za gledanje, već i dalje nudi fascinantan materijal za promišljanje i razgovor o društvenim, emocionalnim i intelektualnim temama.