Sedma sezona ciklusa „Cristoforium” održana je tijekom studenog 2022. u prostoru Instituta Liszt u Zagrebu.
Posebnost ciklusa „Cristoforium“, jednog od ciklusa istoimene umjetničke organizacije čiji su pokretači Ljubomir i Danijel Gašparović, izvođenje je glazbenih djela na povijesnim klavirima. Ovogodišnji ciklus sastojao se od tri koncerta jer je jedan, zbog bolesti izvođača, otkazan. Ulaz je bio besplatan, uz obveznu prethodnu rezervaciju putem stranice ili e-pošte info@uocristoforium.hr. U nastavku donosimo izvještaj s dva koncerta iz ciklusa.
Prvi koncert, pod nazivom „Mozart i Bachovi sinovi“, održao je francusko-američki glazbenik Justin Taylor na fortepianu Karla Schmidta iz 1840. Prije samog koncerta, prisutne su pozdravili umjetnički voditelj Cristoforiuma Danijel Gašparović i ataše za kulturu Zoltán Thuróczy. Taylor je zaigrano, ali detaljno isplanirano krenuo s programom. Prvo djelo bila je cijela Sonata br. 9 u D-duru, KV 311/284c Wolfganga Amadeusa Mozarta. Zatim su uslijedila prva dva stavka Sonate u c-molu, op. 5, br. 6, W. A6 Johanna Christiana Bacha i Suite u C-duru, KV 399/385i W. A. Mozarta. Nakon, Justin se ustao kako bi istaknuo da je sljedeće djelo Carl Philipp Emanuel Bach skladao samo godinu dana prije svoje smrti, za što smatra da pridonosi ugođaju, a radi se o skladbi Fantazija u fis-molu, Wq. 67. Upravo ovo djelo iskazalo je senzibilitet izvođača. Posljednje djelo na programu, Mozartovu Sonatu br. 16 u C-duru, KV 545, poznatiju pod nazivom „Sonata facile“ pijanist je simpatično najavio riječima „mislim da ćete ovo prepoznati“. Iako se radi o jednom od najpoznatijih djela klasične glazbe uopće, nerijetko zbog svog drugog naziva percipiranog kao izrazito jednostavnog, Taylor ga je izveo s punom pozornošću i nikako olako. Koncert je ukupno trajao sat vremena, a kontinuiran pljesak publike potaknuo je Justina da publici zahvali na hrvatskom, ali i da joj pokloni dva bisa.
Posljednji koncert ciklusa, bio je nešto posjećeniji, a pripao je violončelistu Zagrebačke filharmonije Smiljanu Mrčeli i umjetničkom ravnatelju ciklusa Ljubomiru Gašparoviću. Ovaj put korišten je klavir Carla Bechsteina iz 1906. Prije samog koncerta, publici se obratio već spomenuti Danijel Gašparović, ali i ravnateljica Instituta Anna Szlanyinka. Između ostalog, u kratkom govoru najavili su nastavak suradnje.
Emotivni naboj solista bio je prisutan od prve note Sonate za violončelo u g-molu, op. 5, br. 2 Ludwiga van Beethovena, ujedno prvog djela koncerta. Prvi i drugi stavak izvedeni su attacca, odnosno, bez pauze. Zatim je uslijedila Sonata Arpeggione u a-molu, D. 821 Franza Schuberta. Oba djela izvedena su u cijelosti. Za razliku od prve skladbe u kojoj je klavirska dionica bila podrška, ravnopravniji dijalog ostvaren je u drugom djelu, što je i bilo očekivano. Izvođači su vrsni glazbenici koji detaljno poznaju skladbe, u to vjerujemo da nitko nije ni sumnjao. Međutim, Mrčela se uistinu iskazao svojim virtuozitetom, posebice u završnim stavcima sonata, ali i tehničkom spretnošću, vidljivom primjerice u sjajnom korištenju cijele duljine gudala, te preciznošću izvedbe. Na kraju jednosatnog koncerta izveli su jedan bis.
Iako je ciklus bio relativno loše promoviran pa mnogi nisu ni znali za njega, oni koji su došli bili su vidno zadovoljni što je ipak najbitniji faktor, a možda i ovaj izvještaj doprinese posjećenosti budućih događanja.
Comments are closed.