Iako Hrvati nevoljko gledaju na ulice pune pridošlica, htjeli mi to sebi priznati ili ne, strani radnici su Hrvatskoj neophodni. Obavljaju poslove od kojih smo mi odavno digli ruke zbog teških radnih uvjeta i niskih plaća, ali smo ipak nezadovoljni činjenicom da zbog deficita radne snage trebamo pojačanje iz zemalja dalekog Istoka. U sve većem broju pristižu iz Indije, Pakistina i Filipina, a prvi su u “pomoć” priskočili Nepalci i time postali maskota stranih radnika u Hrvatskoj pa je sada za nas svaka osoba tamnije puti Nepalac.
Život u nehumanim uvjetima njihova je svakodnevnica
Hrvatsko zakonodavstvo nije bilo spremno na najezdu inozemne radne snage te su mnoge stvari ostale nedefinirane i nedorečene, a hrvatski su poslodavci objeručke prigrlili “rupe u zakonu” i vodu natjerali na svoj mlin. Uvoze jeftinu radnu snagu, radne dozvole su uglavnom nepoznanica, a životni uvjeti u kojima strani radnici borave nisu dostojni čovjeka – najveći problem je prenapučenost smještajnih kapaciteta jer se poslodavci vode parolom “što više, to bolje”. Problematične su i isplate plaća te se nerijetko događa da radnici mjesecima ne primaju teško zarađeni novac, nemaju dovoljno sredstava za ispunjenje osnovnih životnih potreba, a u Hrvatsku dolaze sanjajući o bijegu iz neimaštine.
Jedna takva priča dolazi iz mjesta u blizini Velike Gorice gdje je 40 stranih radnika smješteno u derutnoj kući bez osnovnih životnih uvjeta – bez struje, grijanja i tople vode, bespomoćni i ostavljeni da prežive kako znaju i umiju. U Hrvatskoj rade već tri mjeseca za jednu građevinsku tvrtku, a došli su iz Kenije, Šri Lanke, Nepala i Pakistana. Još uvijek nisu primili niti jednu plaću, poslodavac se ne obazire na njihove pritužbe. Došli su trbuhom za kruhom, u nadi da će zarađenim novcem pomoći svojim obiteljima od kojih su udaljeni tisuće kilometara, a sada te obitelji njima šalju novac kako bi preživjeli hrvatsko nemilosrđe.
“Nećemo raditi dok nam ne da plaću”
Ogorčeni i razočarani nemarom poslodavca, odlučili su ga bojkotirati i ne pojavljivati se na poslu sve dok ih ne isplati: “Rekli smo mu da nećemo raditi dok nam ne da plaću jer nemamo za hranu. Tvrtka za koju radimo daje nam jedan obrok na dan, ali šalju nam užasnu hranu” požalio se jedan od radnika.
Za dolazak u Hrvatsku neki od njih su platili čak 4000 eura, a sada, kako kažu, nemaju niti jednog eura, gladuju, ne tuširaju se, a mnogi su se i razbolili tijekom hladnog vala koji je zahvatio zemlju proteklih dana. “Svi smo ovdje i čekamo da nam netko pomogne. Ne možemo više izdržati”, govori očajni radnik.
Poslodavac tvrdi kako je sve splet nesretnih okolnosti te kako je u građevini problem s opticajem gotovine uobičajen. Tvrdi da je svjestan loših uvjeta u kojima radnici borave, ali dio odgovornosti stavlja i na njih, ciljajući pritom na njihove loše higijenske navike. Kaže kako je kuća u početku izgledala dobro i da je nemar radnika pridonio lošem stanju u kojemu se sada nalazi. Obećaje kako će plaće biti isplaćene još ovoga tjedna.