„Živi mrtvaci“ je televizijska serija čije ime odjekuje kao vrsta umjetničkoga stvaralaštva koje je obilježilo suvremenu televiziju i postavilo nove standarde pristupa u kreaciji televizijskih projekata. Sa životnim vijekom od 12 godina, odnosno premijernom epizodom davne 2010. i finalom serije 2022., i koja nastavlja svoj životni put brojnim spin-off serijama poput „Fear the Walking Dead“ i „The Walking Dead: Dead City“, ova televizijska kreacija u vlasništvu AMC mreže je adaptacija stripa istoimenog naziva, čiji su autori Robert Kirkman, Tony Moore i Charlie Adlard. Dok je autor, odnosno pokretač same serije poznati holivudski redatelj i scenarist Frank Darabont, koji potpisuje brojna filmska ostvarenja poput „Iskupljenje u Shawshanku“ (1994), „Zelena milja“ (1999) i „Magla“ (2007).
Radnja serije se vrti oko šerifova zamjenika Rick Grimesa, i njegovoj potrazi za utočištem od svijeta opustošenog živim mrtvacima. I kroz njegovu potragu za sigurnijim životom u životu „horrora“ – kao žanru kojemu ova serija pripada – Rick Grimes u želji da odvede svoju obitelj – sina Carla i ženu Lori – na sigurno, susreće brojne šarolike likove, ali i, naravno, prijetnje.
Od brojnih glumaca i glumica koji su izgradili karijere utjelovljujući likove u fiktivnom svijetu „Živih mrtvaca“, danas sve širem i opsežnijem fiktivnom svijetu kroz, prethodno istaknute, spin-off serije, onaj koji se najviše isticao kao srce i duša serije je bio, i jest, Andrew Lincoln u ulozi Rick Grimesa. Njegova slojevita glumačka izvedba kao, prvo, policajca, onda, okorjela borca spremnog da se hladnokrvno i bez milosti suoči s bilo kakvom prijetnjom, i, prije svega, oca i muža, izvedba je vrijedna svake pohvale. I takva podjela njegove ličnosti i putanje njegove osobnosti, dobar je prikaz onoga što gledatelji mogu očekivati. Borbe, krvoprolića, izdaje i tragedije, potkrijepljeno detaljnim prikazima osakaćenja i dekapitacija živih trupala u potrazi za ljudskim mesom, dizajnirano od strane redatelja i producenta Grega Nicotera, kao i ekipe scenarista od Franka Darabonta, Angele Kang i Scott Gimplea. Takav jednostavan i sažet opis „akcije“ uvjetuje stavljanje likova fiktivnog svijeta živih mrtvaca u okolnosti koje prisiljavaju transformaciju njihovih „civiliziranih“ osobnosti i mentaliteta, i usko držanje koncepata demokratskoga društva, u ponašanje „ljudskih životinja“, ali ono nužno za preživljavanje u apokaliptičnom svijetu. Drugim riječima, njihove odluke i usvajanje sve više brutalne egzistencije – kao standard i norma takvoga svijeta – odraženo je u, jednostavno govoreći, odvratnome izgledu živih trupala. I samim time, veza je uspostavljena, a pitanje slijedi: Tko je, zapravo, živi mrtvac?
Težina i odluke s kojima se likovi suočavaju, nastoji se dočarati kroz vizualni element. Naime, serija je kroz svojih 11 sezona emitiranja bila snimana u državi Georgia u SAD-u i, uglavnom – u prikazu radnje – fokusirala se na ljetne mjesece, jasno dočaravajući vrućinu i jedva podnošljive uvjete takve okoline. Znoj, smrad, krv i trupla kao standardi kadrova koji nastoje imitirati stranice stripa, kao i stvoriti atmosferu brutalnoga svijeta u kojemu samo najjači preživljavaju, a, opet, potkrijepljeno zrnastim izgledom slike – kao posljedica snimanje serije na 16 mm filmu, odnosno koristile su se metode snimanja koje su seriji dodatno osigurale „prljavi“ izgled. Naravno, vizualno, serija izgleda kvalitetno i profesionalno. Jednostavno govoreći, to je bio vizualni stil koji su producenti odabrali u svrhu dočaravanja atmosfere apokaliptičnoga svijeta, ali vizualni stil koji je na razini kvalitete koja se očekuje od serije ovakvoga kalibra.
Međutim, serija nije bez mana; daleko od toga. Kroz svojih, više-manje, 12 godina emitiranja, bilo je prikazano 11 sezona od kojih, uglavnom, svaka ima 16 epizoda. Zbog toga se nekad činilo da određene epizode „koče“ prirodni tijek odvijanja događaja, usporavajući ritam same radnje, dok su se u prvi plan stavljali likovi čija je važnost djelovala kao nametnuta publici. Drugim riječima, serija je imala preveliki broj epizoda po sezoni.
Bez obzira na mane, snaga i srž, dominantno, proizlazi iz glumačke izvedbe većine centralnih izvođača. Uz Andrew Lincolna, imamo i Norman Reedusa u ulozi Daryl Dixona kao, više-manje, jednog od omiljenih centralnih protagonista, i Melissu McBride u ulozi jedne od većih televizijskih ikona današnjice, Carol Peletier, i ona koja je postavila standarde kako pisati i oblikovati ženske likove u medijskome sadržaju koji posjeduje elemente akcijskoga žanra.
Uglavnom, to je serija koja je redefinirala „zombie“ žanr, drastično popularizirala medijske sadržaje koji se dotiču tematiku apokalipse, kao i standardizirala koncept i ideju da i glavni protagonisti – heroji i heroine – u jednakoj mjeri kao i antagonisti nisu sigurni od smrti kao standarda fiktivnog svijeta apokalipse.
Comments are closed.