Kada osoba bude blizak kontakt zaraženoj ili sama boluje od Covid-19 virusa upućena je u samoizolaciju odnosno karantenu. S vremena na vrijeme trajanje karantene se mijenjalo, većinom između 14 i 10 dana, a u vrijeme pisanja članka traje 10 dana.
Specifičnost preventive od zaraze putem karantene nalazi se u boravku te iste osobe te način na koji se ta osoba snalazi povodom nabavljanja potrepština. Ako žive s ukućanima ili partnerom koji također nisu zaraženi, mogu primati njihovu pomoć te oni mogu biti te osobe koje će biti zadužene za trgovinu. No što ako je situacija obrnuta i žive sami ili na nekom udaljenijem području sa odvojenim kućanstvima? U RH je to kao i dosta ostalih stvari prepušteno slučaju gdje se trebamo sami snaći. Na početku se pričalo o volonterima te uključenosti Crvenoga križa no kako doznajemo danas je njihova zastupljenost minimalna.
Što se tiče nama bliske Bugarske tamo se jedino spominje monitor kisika kojeg trebaju pratiti da ne padne ispod određene razine. Dok je situacija u Japanu već podosta drugačija, prenosimo izjavu jednog japanca u karanteni.
” Svako jutro me nazovu i pitaju kako se osjećam tog dana u pogledu temperature, simptoma i razine kisika. Pitali su me i želim li odsjesti u hotelu, što sam odbio jer živim sam. Tada su me pitali želim li da mi hranu šalju kući, na što sam pristao (bilo je besplatno). “, napisao je još te dodao da u izolaciji mora biti 10 dana. ”
Situacija u Novom Zelandu je slična samo sa manje hrane dok se situacija u SAD-u ne razlikuje od naše.
Comments are closed.